Uspon i trgovačka dominacija ¹ Osnovana kraljevskom poveljom kraljice Elizabete I. na samom kraju 1600.

godine, Britanska istočnoindijska kompanija (British East India Company – EIC) započela je svoj put kao skupina poduzetnih londonskih trgovaca s monopolom na trgovinu s "Istočnim Indijama".

U početku, EIC nije bio osvajačka sila, već entitet koji se borio za opstanak protiv moćnijih Portugalaca i Nizozemaca.

Njihov fokus bio je na dragocjenim začinima, no ubrzo su shvatili da se pravi profit krije u indijskom tekstilu (pamuk i svila), indigu i šalitri (sastojku za barut) v. tek sada je kraj Ključni trenutak dogodio se domina ² početkom XVII. stoljeća kada je kompanija dobila dopuštenje od mogulskog cara Džahangira za osnivanje trgovačkih postaja (faktorija), od kojih je najvažnija bila ona u Suratu.

Tijekom sljedećeg stoljeća, kompanija je mudro koristila opadanje moći Mogulskog Carstva.

Dok se centralna vlast u Delhiju mrvila, EIC je utvrđivao svoje ispostave u Bombayu, Madrasu i Calcutti, stvarajući vlastite mini-države unutar Indije.

Ono što je započelo kao potraga za paprom, pretvorilo se u sofisticiran sustav koji je upravljao globalnim tokovima srebra i robe.

Bitka kod Plasseyja i porezna revolucija Prekretnica koja je promijenila povijest svijeta bila je bitka kod Plasseyja 1757.

godine.

Pod vodstvom Roberta Clivea, kompanija je porazila nababa Bengala, Siraj-ud-Daulu, prvenstveno kroz političku izdaju i podmićivanje.

Ova pobjeda dala je EIC-u kontrolu nad najbogatijom indijskom provincijom – Bengalom.

No, stvarni pravni temelj njihove moći postavljen je nakon bitke kod Buxara (1764.), kada je mogulski car bio prisiljen potpisati Ugovor u Allahabadu.

Tim ugovorom kompanija je dobila Diwani prava – ovlasti za prikupljanje poreza u Bengalu, Biharu i Odishi.

U tom trenutku, EIC prestaje biti samo trgovačko društvo i postaje "korporativna država".

Umjesto da donose srebro iz Europe za kupnju indijske robe, koristili su porez prikupljen od indijskih seljaka kako bi financirali vlastitu kupnju indijskih proizvoda koje su potom prodavali u Europi.

Bio je to savršen, ali destruktivan ciklus eksploatacije.

Sa svojom privatnom vojskom, koja je do 1800.

godine brojala preko 250.000 ljudi (dvostruko više od tadašnje britanske državne vojske), kompanija je podvrgnula svojoj volji gotovo cijeli potkontinent.

Pad i naslijeđe Upravljanje kompanije bilo je obilježeno briljantnom logistikom, ali i strašnim tragedijama.

Velika glad u Bengalu 1770.

godine, u kojoj je stradala trećina stanovništva, izravna ³ je posljedica agresivne porezne politike EIC-a i forsiranja uzgoja opijuma umjesto hrane.

Opijum je bio ključan za njihovu trgovinu s Kinom – njime su plaćali čaj, što je na koncu dovelo i do Opijumskih ratova.

Moć kompanije počela je slabiti sredinom 19.

stoljeća.

Britanski parlament počeo je uvoditi strožu kontrolu, a monopol je postupno ukidan.

Konačni udarac bio je Indijski ustanak 1857.

godine (poznat i kao Pobuna sepoja).

Brutalnost sukoba i nesposobnost kompanije da održi red prisilili su britansku krunu da 1858.

godine ukine upravu EIC-a i preuzme izravnu vlast nad Indijom (Britanski Raj).

Dominacija ⁴ Kompanija je formalno raspuštena 1874.

godine, ostavivši iza sebe naslijeđe koje je oblikovalo modernu Indiju, ali i postavilo temelje za suvremeni globalni kapitalizam i korporativnu moć.

Fusnote

1. Prva fusnota
2. To je od riječi domina
3. Druga fustnaoa
4. Još jedna fusnota